wienwoche 2022
Svakodnevna upotreba plastičnih proizvoda, neodrživo odevanje, kao i ishrana zasnovana na jeftinoj uvezenoj hrani je neizbežna realnost mnogih. Preference ljudi sa slabijim primanjima oblikovane su spletom uslova među kojima su restriktivno tržište rada, obrazovna diskriminacija i sistemsko ugnjetavanje na osnovu prihoda, državljanstva, rase, pola i sposobnosti. Borba za preživljavanje i održavanje sopstvenog i života drugih postaje ozbiljan zadatak u vremenu zdravstvene, energetske i nesigurnosti kada se radi o nabavci hrane. Iako su efekti krize proporcionalni u odnosu na položaj u društvenoj hijerarhiji, svi i svaki život na planeti je manje-više drastično pogođen.
Pandemija je uticala na dalju prekarizaciju radnih ljudi, od kojih su mnogi rizikovali svoje zdravlje preuzimajući nezamenljive poslove u sektoru usluga i zdravstva. Kada smo bili svedoci kako jeleni, veprovi i delfini zauzimaju urbani prostor, stvorila se iluzija o pozitivnim efektima zatvaranja. Međutim, hiper-digitalizacija radne snage proizvela je istu količinu emisije ugljenika kao i vazdušni transport. Sa druge strane, trenutni ratovi i vojni sukobi u Evropi i van nje ponovo su doveli do nastanka distopije i otkrili nejednakosti između raseljenih ljudi, koje su nastale na rasnoj i nacionalnoj osnovi. Dok industrija fosilnih goriva upravlja nejednakom distribucijom resursa, vojno- industrijski kompleks stvara sopstvenu ekonomiju na račun energije i životne snage onih koji nemaju izbora osim da proizvode.
Aktuelno jedanaesto izdanje festivala WIENWOCHE predstavlja transdiciplinarne timove umetnica i umetnika, kulturnih radnica i radnika, kustoskinja, kao i aktivistkinja i aktivista koje kroz lično iskustvo tematizuju različita pitanja. Videćemo društveno angažovanu modu iz Zrenjanina, grada u Srbiji, koji nema vodu za piće, čuti o pravu na adekvatno stanovanje, kroz tematizovanje izgubljenih zgrada u Beču, kao i rudarskog grada u Švedskoj, o kriminalizaciji i egzotizaciji druge generacije gastarbajterki i gastarbajtera iz Azije u vezi sa hranom, nevidljivi i nedovoljno plaćeni rad negovateljica iz Centralne i Jugoistočne Evrope. Dok se jedan od projekata bavi destruktivnim uslovima industrije brze mode i transformacija od linearnih ka cirkularnim modelima proizvodnje, drugi stavlja fokus na kuću/ dom kao koncept koji povezuje ekonomiju i ekologiju, a podržavamo i antikolonijalne intervencije na istorijskim lokacijama Beča. Još jedan aspekat koji ćemo moći da vidimo su i korumpirani odnosi moći u globalnoj poljoprivredi koji utiču na realnosti starosedelaca, društvene nejednakosti u ciklusu potrošnje- proizvodnje hrane, međusobno povezivanje naučnih i poetskih interpretacija ekosistema. Tokom jedne od radionica, koristićemo vez kao oblik solidarnosti protiv patrijarhalnih i heteronormativnih stereotipa.
Tokom pandemije pojavio se tračak kolektivne, a trenutne solidarnosti koji se još jednom aktuelizovao kroz invaziju, iako na selektivan i nejednak način. I ljudi i ne-ljudske zajednice pate od ekspanzionističkog i iscrpnog karaktera začaranog kruga kapitalizma. Festival nastoji da ponudi platformu za diskusiju predstavljajući zajedničke, decentralizovane, univerzalističke, intersekcionalne, transnacionalne i međugeneracijske modele, načine i vizije antiratne koegzistencije. Kako da priznamo zanemareno i nevidljivo i osnažimo zajedničku revolucionarnu borbu za opstanak na planeti? Kako da stvorimo ambijent za uvažavanje i razmenu ne zasnovanu na predrasudama?